U radu sa klijentima često se setim i ispričam im od Antoni De Mela iz knjige Budjenje, priču
o orlu.
”Jedan čovek pronašao je orlovsko jaje i stavio ga pod kokošku.Orlić se izlegao kad i pilići i
odrastao je sa njima. Celog života orao je radio isto što i kokoške u dvorištu, misleći da je
jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao
krilima. Prošle su godine i orao je ostario.
Jednoga dana ugledao je u visini, na vedrom nebu čudesnu pticu moćnih raširenih krila. Stari
orao je bio opčinjen lepotom i snagom koju vidi. Ostio je u svojim krilima nekakvu neobičnu
energiju, uzbuđenje i tako uzbuđen se zapitao šta je to što vidi na nebu.
”To je orao, kralj ptica”, rekla mu je jedna kokoška.
”On pripada nebu, dok mi, kokoške, pripadamo zemlji.”
Sve dok nije umro u glavi mu je bila slika te moćne ptice. Umro je u neznanju, među
kokoškama misleći da tu pripada. Umro je nikada ne saznajući ko je on zapravo.
Kad god ispičam ovu priču vidim na trenutak iskru u oku kod klijenata. To mi daje nadu da
njihovi snovi nisu izumrli da mogu osvestiti svoju unutrašnju snagu i spoznati blago koje nose
unutar sebe.
Prvo i najbitni je da možemo da upoznamo sopstvena ograničenja a to su uverenja koja smo
poneli iz porodice, pa zatim ih nadogradjivali kroz odrastanje koja nam nisu razvojna.
Neistražen život nije vredan življenja.
Sokrat
Spoznati i osloboditi se ograničavajućih uverenja je veliki korak na putu otkrivanja sebe. Svako biće je rođeno jedinstveno, kreativno, talentovano, predivno ali na žalost izrastemo u odrasle osobe koje su izgubile kontakt sa tim delom sebe, nesvesni svojih mogućnosti.